Sveta Gera
Vrh Sveta Gera (1178 m) nalazi se u manjem šumarku bukove šume u neposrednoj blizini makadamskog puta koji prolazi granicom i dijeli od slovenskog dijela šume. Do vrha vodi od Sošica vodi 11 kilometra široka makadamska cesta. Ona je izgraðena 1993. prije sveæanog otvorenja natkrivene kapelice Svetog Ilije. Cestom se može od mjesta Gabrje s slovenske strane. Do vrha se može planinarskim stazama od hrvatske i slovenske strane.
Hr
Sveta Gera, najviši vrh Žumberaèke gore u blizini slovenske granice, opæina Žumberak. Vrh je širok valovit proplanak dug oko 300 metara, 1178 m visok (prema nekim izvorima 1181 m). U blizini vrha je i sporni vojni objekt kojeg je 1991. napustila bivša JNA nakon èega ga je zauzela Slovenska vojska.
Slovenci vrh od 1923. nazivaju Trdinov vrh prema Janezu Trdini, književniku iz Mengeša. Stari naziv je puno stariji, a potjeèe od crkve Svete Jere iz 15. stoljeæa, koja se nalazi sto metara od vrha na slovenskoj strani. U njezinoj blizini dvadesetak metara su natkriveni ostaci grkokatolièke crkve Svetog Ilije. RTV Slovenija je 1986. godine sagradila blizu vrha 94 metra visok radiotelevizijski toranj.
Stariji njemaèki i maðarski izvori vrh nazivaju St. Geraberg ili Gorianc.Stariji hrvatski izvori donose podatak o vezivanju imena svetoga Ilije uz naziv vrha.
Slo
Trdinov vrh je najvišja toèka Gorjancev, dolenjskega pogorja, po katerem poteka meja med Hrvaško in Slovenijo. Hrvati pravijo Gorjancem Žumberaèka gora, obmejnemu vrhu z oddajnikom in dvema cerkvicama pa Sveta Gera. Tudi Slovenci smo ta vrh poznali kot Sveto Jero – a leta 1923 so ga preimenovali v èast Janeza Trdine, ki je slavo tem krajem pisal v svojih Bajkah in povestih z Gorjancev.
Eng
Trdinov vrh (on Slovenian) or sv. Gera (on Croatian) it is a highest summit in large ridge Gorjanci (Slovenian) or Zumberacka gora (Croatian). The whole main ridge is on a border between Slovenia and Croatia and so is some natural separation line for people on each side of mountain. With the highest summit of 1128 m isn’t some high mountain, but on each side other part is very low (only a few hundred meter over see level), so from distance this massive seem to be larger as it is in reality.
h2 style="text-align:center;">
Crkva Svetog Ilije Proroka
Nalazi se uza samu granicu sa Slovenijom, a okružen je gustom šumom i gorskim livadama Kaštanice. Šumski proplanak na vrhu mjesto je gdje su se nekoæ održavale narodne veselice i stoèni sajmovi (kasnije preseljeni u Sošice), a danas poznato odredište planinara i hodoèasnika – tako se od 1994. godine, veæ tradicionalno, posljednje nedjelje u mjesecu sijeènju održava zimski planinarski pohod iz Sošica na Sv. Geru s liturgijskim slavljem kod ostataka grkokatolièke kapele Sv. Ilije Proroka, sagraðene u 16. stoljeæu. Proštenje se održava prve nedjelje nakon blagdana Sv. Ilije. Poèetkom 90-ih godina prošloga stoljeæa obavljena su arheološka istraživanja te su ostaci kamene crkve zaštiæeni prepoznatljivim drvenim pokrovom, a unutar crkve nalazi se i malo planinarsko sklonište. Sa slovenske strane stoje ostaci crkvice Sv. Jere iz koje raste visoko drvo jarebike – u proljeæe okiæeno bijelim cvjetovima, a ljeti crvenim plodovima. Zanimljivo je da državna granica prolazi toèno sredinom izmeðu ostataka dviju crkvica.
Crkva Svete Jere
Na slovenskoj strani naše prelijepe gore Svete Gere crkvica sv. Jere, samovala je kao ruševina više od 200 godina. 30.06.2013 napokon je proslavila svoju obnovu i dobila krov. Investicija koja obuhvaæa sanaciju crvke, izgradnju autobusne postaje na napuštenom kamenolomu u njenoj blizini, informativne table i promocijski materijal iznosila je 120.000 € ali su spretni inicijatori obnove, to je prvenstveno Zavod za turizem Novo mesto, uspjeli povratiti veliki dio, èak 85% tih sredstava, preko europskog projekta LAS LEADER. Predsjednik tog Zavoda je Ivo Kuljaj, èovjek žumberaèkog porijekla. Uputimo mu ovom prilikom èestitke za to uspješno djelo. Obnovljenu Sv. Jeru su posvetili sveæenici Novog mesta, Šentjerneja i Žumberka.
Janez Trdina
Janez Trdina roðen je 29. svibnja 1830. godine u Mengešu u pokrajini Gorenjskoj u Sloveniji. Osnovnu školu je išao u rodnom Mengešu. Godine 1842. polazi u gimnaziju u Ljubljanu koju završava školovanje 1850. godine. Odlazi u Beè na studij filozofije gdje je studirao povijest, zemljopis i filologiju. Kod Frana Miklošiæa studiraoje u klasičnoj filologiji i starocrkvenoslavenski. Studije završava 1854. godine. Zapošljava se u Varaždinu u gimnaziji kao profesor pripravnik. Godine 1855. zapošljava se u gimnaziji u Rijeci kao redoviti profesor. Sukobljava se s upraviteljem i biva optužen za protudržavnu i protucrkvenu djelatnost. Prisiljen je nagodbom na rano umirovljenje 1867. godine. Preselio se u Brsljin u Novom Mestu. Kao umirovljenik hoda meðu ljude želeæi upoznati se sa njihovim problemima i željama. Pokušava se ponovno zaposli, uskoro izdaje svoje dolenjske novine, napisao je svojevrsni politièki manifest. Njegovo ponovno pojavljivanje u javnosti je povezana s izlaženjem Ljubljanskog zvona. Prva godina zbog originalnosti i ljepote želeæi zapisati religioznih mitova u Dolenjskoj i Beloj krajini . Njegova putovanja bilježe svoje znanje o narodnom životu, radu, uvjerenja i navike. Ona kasnije koristi u svojim autobiografskim djelima, prièama, kratkim prièama i bajkama. Jedan od najpoznatijih djela su mu Tailes i prièe o Gorjancih i prièe iz Nacionalne Bistrica Valley (Prièa o zlatnoj kruški).