Vrbovec #2
Grad s oko 5.000 stanovnika od Zagreba je udaljen 40 km. Prvi pisani trag datira iz 1244. godine (dokument kralja Bele IV). Kaštel u Vrbovcu iz 1528. godine, podignut za obranu od Turaka, kasnije posjed Zrinskih, Erdödyja, pa opet Zrinskih, Patačića i dr. Tu je 1621. godine rođen Petar Zrinski. Od kaštela danas postoji samo valjkasta kula. Kraj obiluje vrijednom kulturnom baštinom. Nedaleko Vrbovca (u Negovcu) rođena je M.J. Zagorka, spisateljica popularnih romana i prva žena novinar na jugu Europe. Kraj obiluje seoskim izletištima, mjestima za relaksaciju i gastro doživljaj (manifestacija „Kaj su jeli naši“ stari u kolovozu), te sportskim sadržajima: tenis, streljana za gađanje glinenih golubova, ribolov na jezerima.
Udaljenost grada Vrbovca od Zagreba iznosi:
32 km Autocestom A-4 (Zagreb - Sv. Helena), potom državnom cestom D28 Sv. Helena - Vrbovec. 40 km starom magistralnom cestom Zagreb - Dugo Selo - Bjelovar, kao i željezničkim pravcem Zagreb - Vrbovec -Koprivnica. Centar Vrbovca se nalazi na brijegu.
Podnožje crkve Sv.Vida se uzima kao geodetska mjera, a ona iznosi točno 125 m nadmorske visine.
Povjest
Vrbovec se prvi puta kao naselje spominje 21. travnja 1244.g. u pisanim dokumentima. Dokument se nalazi u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu, u seriji Privilegialia. To je povelja hrvatskog i ugarskog kralja Bele III (IV) kojom se županu Junku, sinu Izaka iz Ravna potvrđuje pravo na uživanje feudalnog posjeda Vrbovec (Verbouch, Worbouch, Verbovecz) i Polonje, poklon hrvatskog hercega Kolomana (brata kralja Bele). Župan Junk je bio viši službenik kod Križevačke županije. U to doba cesta iz Križevaca do Zagreba i dalje prema moru prolazi kroz Vrbovec. To bijaše Kolomanova cesta koja je imala veliku važnost. 1389.g. Vrbovec se spaja s posjedom Rakovec u jednu feudalnu gospoštiju, koja će trajati do 1848.g. i imati će zajedničkog feudalnoga gospodara.
U XV.stoljeću Vrbovec se spominje kao trgovište s obrtnicima i organiziranim sajmovima. Prikaz Vrbovca u knjizi Status familiae Patachich, 1740.g.[3] U XVI. i XVII. stoljeću feudalni mu je gospodar obitelj Zrinski koja brani ovaj kraj od Turaka. Tu je 1621. godine rođen Petar Zrinski, hrvatski ban. Jedno vrijeme postaju vlasnici posjeda obitelj Erdödy, potom opet dolaze na vlast Zrinski, sve do XVIII. stoljeća, kad vlasnicima postaje obitelj Patačić koja 1734.g. dobiva od vladara sajamske povlastice, a 1769.g. otvara u njemu pučku školu. 1780.g. u Vrbovcu se osniva upravno-sudski kotar koji brine za funkcioniranje zdravstva i školstva na ovom području.
U XIX.stoljeću u Vrbovecu se nalazi pošta, Dobrovoljno vatrogasno društvo utemeljeno je 1882.g. Godine 1886.g. započinje radom Narodna čitaonica, a 1870.g. izgrađen je željeznički kolodvor. Početkom XX.stoljeća Vrbovec prerasta u gospodarsko i kulturno središte ovoga područja. Oko 1900.g. Eugène d'Halwin de Piennes podigao je tvornicu sira, a Julio Reigzinger ciglanu. 1928.g. industrijalac Đuro Predović gradi tvornicu suhomesnate robe. 1939.g. provedena je elektrifikacija Vrbovca. Prva novčarska ustanova, Vrbovečka dionička štedionica, osnovana je 1906.g. Za gospodarski i kulturni razvoj Vrbovca značajno je osnivanje Hrvatske seljačke zadruge 1901.g., Marvogojske udruge 1913.g., Hrvatskog pjevačkog društva "Petar Zrinski" 1912.g. te Hrvatskog sokola 1908.g.
Gospodarstvo
Proizvodnja mesa i mesnih prerađevina, opekarskih proizvoda, metalnih dijelova i strojeva osnovne su grane privrede u Vrbovcu. Najpoznatija tvrtka je Mesna industrija PIK Vrbovec, koja zapošljava 1500 ljudi. U sastavu Agrokora zadnjih godina postaje ponovno važna industrija u cijeloj Hrvatskoj. Od ostalih tvrtki vrijedno je spomenuti: Gradip - industriju opeke, Oprema Vrbovec - proizvođača strojeva za transportnu tehnologiju, kao i Udrugu Obrtnika Grada Vrbovca. Poljoprivreda je glavna okosnica djelovanja stanovništva okolice Grada Vrbovca. Proizvodnja mlijeka i rast stočnog fonda, te okrupljavanje privatnih gospodarstava zadnjih godina čine važan faktor napretka okolnih sela oko Grada Vrbovca.
Ne parkirati u blizini, treba paziti na muglere.