"Ježevu kućicu" napisao je
Branko Ćopić, ilustrirao
Vilko Gliha-Selan, a prvo izdanje tiskano je u Beogradu davne 1949 godine.
Ja sam je čitala kao mala, a kad su se Cubs rodili, kupila sam svakom vlastitog Ježurku.
Mi, za sada, gledamo ilustracije Zeca i divimo se njegovoj torbi i kapi. Ili zamišljamo što je sve Lija skuhala i čime su se gostili do sitnih noćnih sati. Ili, kako su brzo trčali za Ježurkom.
Sigurni smo kako ste mislili da je Ježurkina kućica samo plod Brankove mašte... Krivo!
Ježurkina kućica postoji i može se naći.
Ako ste za pustolovinu, evo kako doći do Ježurkine kućice. Prvo, trebate naći šta je radio Poštar Zec. Kako dalje nakon Zeca nećemo otkriti, izuzev da ćete trebati ponijeti (jak) magnet.
Kaže Ježurka:
Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim, bavim se lovom,
i mirno živim pod svojim krovom.
Ježurka voli svoju kućicu, mi volimo naš rad. Pažljivo sa njegovom kućicom!