Stubičke Toplice
Prvi pisani podaci sa područja današnje općine Stubičke Toplice datiraju iz davne 1209. godine, iz doba Andrije Arpadovića. Tu se spominju “TEPLITZ BEY STUBICZA”, odnosno toplice kraj Stubice, iako je samo termalno vrelo u upotrebi vjerojatno još od antičkog i rimskog doba. Budući da se u Toplicama uglavnom sve događalo vezano uz termalnu vodu tako se i događaji od povijesnog značaja vezuju za kupalište ili lječilište. Prvi bazen sa termalnom vodom „krop prostrani“, nastao je 1776. godine, dok je izgradnja kupališta započela 1811. godine. Svoj puni razvoj Stubičke Toplice, kao termalno kupalište i lječilište, ostvaruju krajem 18. stoljeća te u 19. stoljeću da bi već početkom 20. stoljeća bile poznate u čitavoj srednjoj Europi kao mondeno kupalište. Zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, kulturnom meceni, jednom od najvećih dobrotvora u Hrvata, pripadaju izrazito velike zasluge u izgradnji kupališta i bolnice. Biskup Maksimilijan Vrhovac, kao središnja ličnost u povijesti Stubičkih Toplica, kupuje 1806. godine stubičke tople izvore te ih otkupom okolna zemljišta pretvara u veliki kompleks na kojem će 1811. godine započeti izgradnja suvremenog termalnog lječilišta. Kao tadašnji vlasnik Toplica, 1813. godine, dao je sagraditi i kapelu Svete Katarine, koja danas služi kao Župna crkva, a građena je kao dio cjelovita kupališno-lječilišnog kompleksa.
Temperatura vode na izvoru je 43-69,5 ºC, kemijski je vrlo bogata sastava natrij, kalij, kalcij, magnezij, stroncij, barij, mangan, cink, olovo, kositar, bakar, jod, nikalj (u tragovima) brom, jod, sulfati, karbonati, silikati i dr.
Voda se pokazala posebno pogodna za reumatizam zglobova i mišića, išijalgiju, diskopatiju te posttraumatska stanja.
Stubičke Toplice se nalaze u Hrvatskom Zagorju, 40 km sjeverno od Zagreba, 3 km zapadno od Donje Stubice, na nadmorskoj visini od 168 m.