Alenka&Emil Petrovaradin cache
-
Difficulty:
-
-
Terrain:
-
Size: 
(micro)
Related Web Page
Please note Use of geocaching.com services is subject to the terms and conditions
in our disclaimer.
Nalazi se na 45,15° sjeverne zemljopisne širine i 19,50° istocne zemljopisne dužine, na mjestu gdje Dunav meandrira, odnosno, gdje Srijem tvori "poluotok". Nalazi se na južnoj obali Dunava.
It is located at 45.15 ° north latitude and 19.50 degrees East longitude, where the Danube meanders, ie, where it forms Srijem "peninsula". Located on the southern bank of the Danube.
Na prostoru petrovaradinske tvrdave prvo ljudsko naselje postojalo je još 4500. godina prije Krista, ali nakon arheoloških otkrica na samom pocetku istraživanja povijest ovog prostora pomaknuta je na razdoblje 19.000-15.000 godina prije Krista.
Istraživanjem ostataka naselja iz mladeg broncanog doba arheolozi su pronašli i bedeme pojacane kolcima i palisadama koji svjedoce da je još u vrijeme tzv. vucedolske kulture postojalo utvrdeno naselje.
Oko stote godine prije Krista prostor Petrovaradina naseljavaju Kelti koje sto godina kasnije smjenjuju Rimljani koji utvrdivanjem granice na Dunavu grade tvrdavu Kuzum (lat.: Cusum) koju ce u petom stoljecu razoriti Huni. Polovicom XIII. stoljeca skoro na istom mjestu naseljavaju se katolicki redovnici cisterciti ( lat.: ordo cisterciensis). Dozvolom hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. grade samostan koji nazivaju Belakut. Samostan je nakon tatarske provale utvrden.
Veci znacaj tvrdava dobiva opasnošcu od Turaka Osmanlija. U Petrovaradinu je cesto boravio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin. Tu je 1463. godine sklopio ugovor s Mletackom Republikom i istovremeno razgovarao s vlastelom oko obrane od Turaka. Godine 1475. godine Korvin je odlucio zaratiti s Turcima. Hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. takoder posjecuje Petrovaradin gdje raznim olakšicama potice napore u sakupljanju radne snage na popravkama kula i bedema. Nadbiskup Petar Varadi 1501. godine uz velike napore uspijeva obnoviti tvrdavu.
Godine 1525. u Petrovaradinskoj tvrdavi bilo je svega 1000 konjanika i 500 obicnih vojnika da bi se krajem godine taj broj povecao na 4000 vojnika. Pred opasnošcu od Turaka zapovjedništvo nad Petrovaradinom preuzeo je Pavle Timori, raniji zapovjednik Budimskog grada. Njegovi zahtjevi za pojacanjem u vojsci i novcu nisu stizali. Umjesto pomoci, od kralja Ludovika II., stiže uputa da se s glavnim snagama prebaci na lijevu obalu Dunava, a zapovjedništvo nad tvrdavom prepusti hrvatskom plemicu Jurju Alapicu. Pod zidine Petrovaradina 13. srpnja 1526. godine je stigla turska vojska jacine 40.000 ljudi predvodena velikim vezirom Ibrahimom. Sultan Sulejman I. se s glavninom svojih snaga ulogorio kod Iloka. Nakon jednomjesecne opsade i uz miniranje, Turci su koncem srpnja 1526. uspjeli osvojiti tvrdavu ciji su gotovo svi branitelji poginuli.
Petrovaradin pod turskom vlašcu, kao i ogroman dio Ugarske, ostaje sve do Velikog beckog rata (1683.-1699.). Nakon upada u Austriju i neuspjele opsade Beca turska vojska pocinje povlacenje i u nizu poraza napušta vecinu gradova pa i Petrovaradin. Glavnina carske austrijske vojske koju su cinili 27 bataljuna pješaštva i 77 eskadrona konjaništva stigla je u Petrovaradin 18. srpnja 1688. godine.
Petrovaradin je poslije oslobodenja od Turaka, bio pun vojske. Radilo se mnogo radi što boljeg utvrdivanja. U tu svrhu poslao je becki papinski nuncij u Petrovaradin izdašnu svotu, a donjoaustrijska vlada veci broj radnika, zidara, kolara, itd. Rušenje starog grada pocelo je 1690. godine, a kamen temeljac današnjoj tvrdavi položen je 18. listopada 1692. godine.
U petrovaradinski vojni garnizon su, 1693. godine, došli isusovci iz Osijeka, a potom, 1695., bosanski franjevci s fra Šimunom Dabicem. Oni su predvodili Hrvate Bunjevce i ostale katolicke izbjeglice iz Bosne koji su se naseljavali po Backoj, ali i Srijemu, jer su utvrde i jake vojne posade pružale, u onim nevoljama, sigurnost i mogucnost prodaje seljackih proizvoda za opskrbu vojske.
Njemacke obrtnike, pretežno iz Austrije i Švapske, privukle su plodne njive i vinogradi, a još više potražnja i procvat svakojakog obrta u novooslobodenim krajevima, kojemu domace stanovništvo, bez tradicije, nije bilo toliko vješto. Cim je 1699. godine sklopljen Karlovacki mir i nastala stanovita sigurnost, petrovaradinski isusovci (jezuiti) i franjevci (fratri) pocinju gradnju prostranih crkava i rezidencija u Donjoj tvrdavi. Petrovaradin je bio glavno mjesto dunavskih šajkaša, to jest oboružanih rijecnih lada. U neposrednoj blizini Petrovaradina izvan tvrdave razvija se naselje.
-----------------------------------------------------
Human settlement in the territory of present-day Petrovaradin has been traced as far back as the Stone Age (about 4500 BC). This region was conquered by Celts (in the 4th century BC) and Romans (in the 1st century BC).
The Celts founded the first fortress at this location, and during the Roman rule, a larger fortress was built (in the 1st century) with the name Cusum and was included into Roman Pannonia. In the 5th century, Cusum was devastated by the invasion of the Huns.
By the end of the 5th century, Byzantines had reconstructed the town and called it by the names Cusum and Petrikon. The town was then conquered by Ostrogoths, Gepids, Avars, Franks, Bulgarians, and by Byzantines again.
Petrovaradin Fortress over Danube
The town was conquered by the Kingdom of Hungary (in the 12th century), by the Ottoman Empire (in 1526), and by the Habsburg Monarchy (in 1687).
During the Ottoman rule, Petrovaradin had 200 houses, and three mosques. There was also a Christian quarter with 35 houses populated with ethnic Serbs.
Petrovaradin was the site of a major battle on August 5, 1716 in which Prince Eugene of Savoy defeated the forces of the Ottomans. Eugène later defeated the Ottomans at Belgrade before the Turks sued for peace at Požarevac.
Old coat of arms of Petrovaradin
During the Habsburg rule, Petrovaradin was part of the Habsburg Military Frontier (Slavonia general command - Petrovaradin regiment). In 1848/1849, the town was part of Serbian Vojvodina, but in 1849, it was returned under the administration of the Military Frontier. With the abolishment of the Military Frontier in 1881, the town was included into Croatia-Slavonia, the autonomous kingdom within Austria-Hungary.
In 1918, the town became part of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes. From 1918 to 1936, Yugoslav Royal Air Force was based in Petrovaradin. Between 1929 and 1941, the town was part of Danube Banovina, a province of the Kingdom of Yugoslavia. During World War 2 (1941–1944), the town was occupied by the Axis Powers and it was attached to the Independent State of Croatia. Since the end of the war, the town is part of the Autonomous Province of Vojvodina.
Additional Hints
(Decrypt)
Va gur jnyy. Bhgfvqr. Rlr uvtu. Qba'g pyvzo!
An mhanawv fgenav mvqh i ivšvav bpv! Ar cyrmngv
An inawfxv fgenav mvqn h ivfvav bpvwh. Arzbwgr fr crawngv!